ZANIMLJIVOSTI
 
O ŠTRIGAMA
Svako misto na Dugom otoku svoju feštu ima! A ima i svoju štrigu! Štriga bi bila žena koja vam itekako može pomutiti račune. Natprirodnim moćima, dakako. Kad bi, na primjer, ribar sreo štrigu, zabeštimao bi (opsovao), izvrnuo tašku (džep), pljunuo u stranu,... Štriga je na škoju, navodno, sve manje, ali može biti da se i danas može naći koja.
 
O RIBANJU
Što se ribanja tiče, postojala su nebrojena, prastara pravila koja su "osiguravala" njegov dobar ishod. Pitanje upućeno ribaru "di gre"(kamo ide) držalo se nezgodnim. Ribari bi "činili fintu" da ga ne čuju. Drugo nezgodno pitanje bilo je može li se što "zajmiti" jer se mislilo da se tako uzima sreća. Ribar je pri "armivanju" (polasku) morao paziti da se tog dana ništa ne posudi. Obično se u olovnicu pri "armivanju" stavljao list blagoslovljene masline. Kad se diže cima, mora se nekoliko puta zaljuljati među nogama. U Salima je i žena imala odgovornost za ishod ribanja. Kad brod isplovi, pomela bi kuću i otišla do kapelice posvećene Gospi od Neoskvrnjenog Začeća te bi tu bacila smeće u more (kapelica je nasuprot "porta"). Ako u tijeku samog ribanja nije bilo sreće, mreža se provlačila kroz nogavice muških hlača. Na zapadnom dijelu Dugog otoka poneko još i danas provuče "tunju" ili "peškafondo" kroz mušku nogavicu. Kršćanski su se blagdani trebali poštovati. Ako se išla potezati koća na sv. Antu, bila bi puna trave i trinaest "ranj"(paukova). Na Mrtvi dan, koća je bila puna mačaka. Šime Grandov, ribar iz Sali, ovako opisuje ponašanje saljskih ribara za lošeg vremena: "Južnja je voda ka riba, pa mrižu tresalo i nosilo treso, nećeš išta ćapati, pa da svu noć loviš, dokle je ovako voda jaka. Ajdemo leći malo počinuti, na dvi ure će okrenuti zmorašnja voda, pa ćemo onda zaloviti dva puta, ako bude ča".
 
Još jedna crtica
Pločnici, postolja spomenika i elementi zgrada antičkog Zadra rađeni su od otočkog kamena. O tome i danas svjedoče lokaliteti na otoku Lavdari, najvećem, nenastanjenom otoku dugootočkog akvatorija.
 
Senzacija na Dugom otoku: otkrivena spužva mesojed
ZAGREB, DUGI OTOK - Da je Jadransko more još nedovoljno istraženo svjedoči i nedavno otkriće spužve mesojeda u moru nedaleko od Dugog otoka, u Parku prirode Telašćica. Nalaz spužve mesojeda (Azbesto-pluma hypogea) drugo je takvo otkriće u svijetu nakon prvoga u blizini francuskoga grada Marseillesa, gdje je takvu spužvu našao i proučio dr Jeanom Vacele, poznati francuski biolog. Ovaj je nalaz zaista senzacionalan. Njegova je najveća važnost štoje spužva, čiji srodnici žive na dubini od 3000 do 9000 metara, nađena u plitkom moru u špilji na 25 metara dubine. Znanstvenici sada mogu vrlo jednostavno proučavati dubokomorski organizam u prirodnom okolišu. Također, to pokazuje da u Jadran-skom moru ima takvih organizama te da naše more nije dovoljno poznato, pojasnila je docentica na PMF-u dr. Tatjana Bakran-Petricioli, znanstvenica koja se bavi proučavanjem morskih spužvi. Dr. Jean Vacele je ovo ljeto potvrdio zanimljivo otkriće za radnog boravka u Telašćici. Taj ugledni francuski stručnjak u Hrvatskoj je boravo u sklopu međunarodnog projekta "Očuvanje bioraznolikosti u Jadranu" koji su financirale francuska i hrvatska vlada, a vodi ga prof. dr. Antonieta Požar-Domac. Projekt je obuhvatio proučavanje organizama u morskim špiljama i jamama u akvatoriju Dugog otoka, NP Kornata i otoka Premude. Spužva je velika 1,5 centimetra, bijele je boje i na sebi ima površinu poput čička. U usporedbi s ostalim spužvama, koje se hrane filtriranjem mora te odvajanjem bakterija za prehranu, ova se spužva hrani račićima koji se zapetljaju na nju. Nađena je u špilji gdje je temperatura mora trajno niska, baš kao i u njezinom staništu na dnu Sredozemnog mora. Ekološki uvjeti bili su pogodni da se spužva zadrži na samo 25 metara dubine.
S. Milić -Jutarnji List,16.09.2000
Sali-Dugi otok (Croatia)