Povijest Sali
  Dugootočani su sve do nedavna svoj otok nazivali jednostavno škoj ili naš škoj, odnosno prema talijanskom , Ižula groša (tal. Isola grossa). Današnje prihvaćeno ime Dugi otok je rezultat geografskog izgleda i položaja otoka  
 

Škoj od davnina plijeni pozornost svojom ljepotom i posebnošću. Prvi tragovi o Čovjeku na ovim prostorima vezuju se za vrijeme mlađeg kamenog doba. Od tada pa do danas, Dugi otok privlači, nagrađuje i kažnjava svoje stanovnike i posjetitelje.

Sali, Predio porta oko 1925. g.

 

Sali, Predio porta oko 1925.

Daleko od kopna, dugootočki i kornatski krš, škrt vodom i plodnim poljima, ugrožen dugim ljetnim sušama, nagnao je tamošnjeg čovjeka da se vrlo rano posveti moru i ribarstvu. O tome svjedoči i darovnica kojom zadarski plemići ustupaju Samostanu svetog Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na Tilagu, odnosno Dugom otoku.
 

Originalna latinska isprava koja se čuva u Povijesnom arhivu u Zadru nije datirana, ali se prema imenima u njoj utvrđuje da je nastala potkraj 10. stoljeća što je ujedno i prvi spomen ribarstva u Hrvata. Velike uvale Dugog otoka, Solinšćica i Saharun na sjeverozapadnom kraju otoka a Telašćica na jugoistočnom, kao i brojne manje uvale uzduž njegove sjeveroistočne strane, te one

Sali, Bunarski vijenac u dvorištu Guerrini

  u obližnjem Kornatskom otočju, bile su u prošlosti često lovišta raznih vrsta riba: plavica, skuša, šaruna, gira, palamida, tuna, a uvođenjem svjetla u lov male plave ribe 1524. godine također i srdela.

Sali, put od crkve SV. Roka do Vele crkve

 

 

Sali, lokva u Saljskom polju (slikano 1957. g.)

  Te nove mogućnosti ulova srdela Saljanima, a i bogatim došljacima iz Zadra i Italije (Guerini, Lorini, Petricioli, Piasevoli,...) bile su izazov koji su prihvatili i ubrzo izgradili svoje brodove, mreže i skladišta u do tada nenaseljenom saljskom Portu kao i u Kornatu u pristaništu Piškeri. Od druge polovice 16. stoljeća stvara se naselje u dnu uvale i podižu prve kuće, kapela i kaštel za obranu od neprijatelja s mora.Prvi podatak o gradnji u saljskom Portu nalazimo uklesan na ploči kapelice posvećene sv. Nikoli, koju još nazivaju sv. Mikula. Podigao ju je Hilarije Guerini 1583. godine. Obitelj Guerini bila je među prvim obiteljima talijanskog podrijetla koje su se naselile u Portu, a do kraja 18. stoljeća naselilo ih se još nekoliko.
Te obitelji, koje su se s vremenom stopile sa starosjedilačkim stanovništvom i prihvatile od njih umijeće plovidbe i ribolova, donijele su sa sobom novi dah urbanog organiziranja i oblikovanja stambenog prostora koji su starosjedioci rješavali na svoj tradicionalan način čuvajući funkcionalnost i ekonomičnost gradnje mediteransko-ruralne dugootočke arhitekture.

Slika desno,Najstarija hrvatska isprava o ribarstvu .Govori o tome kako su zadarski plemići pravo ribolova na Molatu i na Dugom otoku darovali zadarskom Samostanu svatoga Krševana. Isprava se datira oko godine 995. (996.-999.) Čuva se u povjesnom arhivu u Zadru.

 

Veličina  78KB
Ako želite vidjeti pvećanu sliku darovnice i njen prijevod kliknite ovdje.
Sali-Dugi otok (Croatia)